U presudi Arcomet Towercranes, Europski sud pojasnio je da kompenzacijska plaćanja čiji je cilj usklađivanje profitne marže društva unutar grupe s načelom tržišnih uvjeta mogu predstavljati naknadu za oporezivu isporuku, pod uvjetom da postoji izravna povezanost s konkretnom isporukom. U predmetu Stellantis Portugal, Sud je dodatno razmatrao kada naknadna usklađenja transfernih cijena predstavljaju naknadu za zasebnu uslugu, a kada se smatraju korekcijom porezne osnovice već izvršenih transakcija.
Društvo Stellantis Portugal, ranije poznato kao General Motors Portugal (GMP), djelovalo je kao prodajno društvo unutar General Motors grupacije. Od povezanih proizvođača (proizvođači originalne opreme – OEM-ovi) nabavljalo je vozila i rezervne dijelove koje je zatim prodavalo neovisnim distributerima, a oni krajnjim kupcima.
U slučajevima proizvodnih nedostataka, jamstvenih zahtjeva ili pomoći na cesti, distributeri su obavljali popravke te troškove fakturirali GMP-u. Sukladno ugovorima unutar grupe, početno utvrđene cijene koje su OEM-ovi zaračunavali GMP-u mogle su se naknadno prilagoditi kako bi GMP ostvario unaprijed definiranu profitnu maržu. Takva usklađenja provodila su se na kraju svakog obračunskog razdoblja.
Prilikom izračuna ciljne marže, osim općih operativnih troškova, uzimali su se u obzir i troškovi popravaka koje je inicijalno snosio GMP. Ovisno o konačnom rezultatu izračuna, OEM-ovi su GMP-u izdavali odobrenja ili terećenja, pa su novčani tokovi mogli nastati u oba smjera.
Portugalska porezna uprava smatrala je da je GMP pružao usluge popravka OEM-ovima uz naknadu jer je najprije podmirio troškove popravaka — za koje su OEM-ovi bili odgovorni — a zatim ih kroz mehanizam transfernih cijena prenio na njih.
Europski sud fokusirao se na pitanje postoji li izravna povezanost između isporuke i primljene naknade, što je ključni uvjet za postojanje oporezive transakcije. Takva povezanost pretpostavlja postojanje pravnog odnosa u okviru kojeg obje strane imaju uzajamne obveze, pri čemu plaćanje predstavlja stvarnu naknadu za jasno određenu uslugu.
Prema stajalištu Suda, ugovor unutar grupe stvarao je pravni odnos isključivo u vezi s isporukama robe između OEM-ova i GMP-a. Iz tog ugovora nije proizlazila obveza GMP-a da OEM-ovima pruža usluge popravka uz naknadu.
Čak i kada bi nacionalni sud zaključio da takav pravni odnos ipak postoji, Sud je izrazio sumnju da predmetna usklađenja transfernih cijena predstavljaju stvarnu naknadu za usluge popravka. Posebno je naglašeno da neizvjesnost u vezi s plaćanjem može prekinuti izravnu vezu između usluge i naknade.
U konkretnom slučaju nije bilo zajamčeno da će OEM-ovi u cijelosti nadoknaditi troškove popravaka. Usklađenja transfernih cijena računala su se na temelju više različitih troškovnih elemenata, a ne samo troškova popravaka te su mogla rezultirati plaćanjem u oba smjera. Troškovi su se uzimali u obzir samo do razine potrebne za ostvarenje ciljane profitne marže. Zbog toga je eventualna povezanost između usklađenja transfernih cijena i usluga popravka, prema mišljenju Suda, mogla biti tek neizravna.
Ako bi nacionalni sud zaključio da nije riječ o zasebnoj usluzi uz naknadu, nego o naknadnoj izmjeni cijene isporučenih vozila, tada bi nacionalna porezna tijela trebala procijeniti učinak takvih korekcija na poreznu osnovicu tih isporuka.
Iako ova presuda još uvijek ne daje konačan i sveobuhvatan odgovor o PDV tretmanu usklađenja transfernih cijena, pruža važne smjernice za praksu. Sud je, iako konačnu kvalifikaciju prepušta nacionalnom sudu, očito sklon stajalištu da se predmetna usklađenja prije mogu smatrati naknadnim izmjenama porezne osnovice za isporuke vozila nego naknadom za zasebne usluge.
Presuda također potvrđuje načelo već istaknuto u predmetu Arcomet Towercranes prema kojem PDV tretman prvenstveno ovisi o postojećim pravnim odnosima i ugovornim aranžmanima među povezanim društvima. Posebno je značajno i pojašnjenje Suda o neizvjesnosti naknade. Dok je u predmetu Arcomet Towercranes mogućnost plaćanja u oba smjera smatrana teorijskom i nevažnom, u ovom predmetu Sud upravo tu okolnost vidi kao argument protiv postojanja izravne veze između usluge i naknade.
U praktičnom smislu, ova odluka znači da ugovore unutar grupe treba pažljivo analizirati i strukturirati. Mehanizmi određivanja tržišnih cijena trebaju biti postavljeni tako da budu održivi i iz perspektive PDV-a. Posebno je važno jasno razlikovati korekcije cijena od naknade za zasebne usluge te osigurati dosljedan računovodstveni i PDV tretman ugovornih odnosa unutar grupe.
Molimo Vas da imate na umu činjenicu da je zakonodavstvo sklono čestoj promjeni. Ovaj članak se stoga nužno temelji na našem razumijevanju i ispravnom tumačenju zakona i prakse u vrijeme izdavanja ovog članka. Ovaj članak se neće ažurirati s obzirom na promjene u zakonodavstvu do kojih dođe nakon izdavanja ovog članka.