1. Uvod
Uvjet za oslobođenje od PDV-a za isporuke unutar Zajednice je da roba stvarno stigne u drugu državu članicu EU-a. To se u pravilu uvijek mora dokazati. Međutim, u praksi je osiguravanje dokaza često teško. Na primjer, kupac možda formalno ne vraća zatražene potvrde o primitku, teretni dokumenti možda nisu arhivirani, a elektronički procesi općenito imaju ograničenja. Nadalje, u pojedinim državama članice EU-a postoje različite predodžbe o tome na koji način treba dostaviti dokaze. Kako bi se stvorila ujednačenost i pravna sigurnost u ovom području, uveden je kao dio tzv. Quick Fixes reforme PDV-a članak 45a Uredbe o provedbi PDV-a 282/2011 (dalje u tekstu: Uredba). Cilj te odredbe bio je uspostaviti ujednačena i jasna pravila za dokumentacijom koja se moraju primjenjivati jednako u svim državama članicama EU-u. Međutim, ta pravila su u praksi složena i teško ih je zadovoljiti. Zahtijevaju se najmanje dva neproturječna dokaza od dvije različite strane, koje također moraju biti međusobno neovisne, te neovisne i od dobavljača i kupca. Europski sud pravde se po prvi put bavio ovim pitanjem u svojoj presudi od 13. studenog 2025. (FLO VENEER, C-639/24).
2. Činjenično stanje
U predmetnom slučaju radilo se o isporuci robe unutar Zajednice iz Hrvatske u Sloveniju. Roba je fizički prevezena u Sloveniju, što hrvatska porezna tijela nisu osporila. Međutim, dokazi potrebni prema članku 45a Uredbe bili su nepotpuni. Porezna tijela su stoga odbila odobriti oslobođenje od PDV-a. Upravni sud u Zagrebu potom je uputio pitanje Europskom sudu pravde o tome jesu li dokazi iz članka 45a Uredbe obvezni ili mogu biti dovoljni i drugi dokazi te jesu li porezna tijela dužna uzeti ih u obzir.
3. Presuda
Europski sud najprije ponavlja da se oslobođenje od PDV-a ne može odbiti isključivo na temelju nedostajućih ili nepotpunih dokaza ako se objektivno utvrdi da je isporuka obavljena. Materijalni zahtjevi su odlučujući, dok su formalni zahtjevi sekundarni. To se odnosi i na članak 45a Uredbe.
Nadalje, članak 45a Uredbe ne sadrži iscrpan popis. Odredba navodi samo dokaze za koje postoji (oboriva) pretpostavka da je došlo do isporuke unutar Zajednice. Ako nedostaju pojedinačni dokumenti navedeni u njoj, mogu se koristiti i drugi dokazi.
Europski sud također propisuje da porezna tijela imaju dužnost provjere. Moraju uzeti u obzir sve dokaze koje posjeduju kako bi provjerili mogu li ti dokumenti potkrijepiti postojanje stvarne isporuke unutar Zajednice. Porezna tijela nisu dužna sama pribavljati dokaze. Međutim, dužna su procijeniti sve dokaze koje je dostavio porezni obveznik.
4. Postupanje u praksi
Dakle, presuda je značajna za društva koja obavljaju isporuke unutar Zajednice iz drugih država članica EU-a. Države koje su se prije strogo pridržavale članka 45a Uredbe sada moraju prilagoditi svoje prakse. Porezni obveznici mogu tvrditi da se oslobođenje od PDV-a ne bi trebalo uskratiti isključivo na temelju formalnih nedostataka. Ako nedostaju pojedinačni dokazi navedeni u članku 45a Uredbe, to ne bi trebalo automatski rezultirati odbijanjem oslobođenja od PDV-a. Porezna tijela moraju napraviti sveukupnu procjenu, uzimajući u obzir sve okolnosti i sve dostupne dokumente.
Preporuka ipak ostaje da se uspostave jasni postupci za pružanje dokaza i da se oni dosljedno primjenjuju. Pritom u najvećoj mogućoj mjeri treba slijediti zahtjeve članka 45a Uredbe ili drugih nacionalnih propisa. U suprotnom će ostati neizvjesnosti, a u nekim slučajevima i sporovi. U konačnici, porezna tijela moraju ispitati dostavljene dokaze. Međutim, nije zajamčeno da će (alternativni ili nepotpuni) dokazi biti prihvaćeni. Članak 45a Uredbe stoga ostaje relevantan, ali ne i isključiv.
Molimo Vas da imate na umu činjenicu da je zakonodavstvo sklono čestoj promjeni. Ovaj članak se stoga nužno temelji na našem razumijevanju i ispravnom tumačenju zakona i prakse u vrijeme izdavanja ovog članka. Ovaj članak se neće ažurirati s obzirom na promjene u zakonodavstvu do kojih dođe nakon izdavanja ovog članka.