Transakcije unutar PDV grupe smatraju se internim isporukama i stoga nisu oporezive. Bez matične tvrtke koja drži većinski udio u podružnici ne postoji PDV grupa. Način da se izbjegne PDV obveza u tom slučaju može biti takozvana PDV-grupa za podjelu troškova koja je definirana čl. u 4. st. 29. njemačkog Zakona o PDV-u (čl. 132. stavak 1. točka f Direktive EU o PDV-u). Usluge koje „grupa“ pruža svojim članovima (ne obrnuto) mogu biti oslobođene PDV-a ako je ispunjen kriterij „neposrednosti“ i, dodatno, ako se može isključiti narušavanje tržišnog natjecanja. Njemačko Savezno ministarstvo financija (BMF) posebno je kritično kada je u pitanju procjena zahtjeva njemačkog Zakona o PDV-u. Stoga je dobro da Europski sud može djelovati korektivno.
Spor se odnosio na PDV tretman usluga čišćenja koje su dvije tvrtke, ANS i Educat, pružale svojim članovima. ANS je osnovan s ciljem stvaranja zajedničke infrastrukture za usluge čišćenja u bolnicama, medicinskim centrima i drugim zgradama u kojima njegovi članovi obavljaju djelatnosti u sektoru zdravstva i socijalne medicine. Educat teži sličnim ciljevima za institucije svojih članova u sektoru obrazovanja, posebno za vrtiće, škole i ustanove za strukovno osposobljavanje.
Posebnost slučaja bila je da nijedna tvrtka nije sama pružala usluge čišćenja, već je koristila vanjske podizvođače koji su posjedovali potrebnu tehničku i organizacijsku stručnost. Španjolske porezne vlasti smatrale su to problemom i stoga su usluge koje su ANS i Educat pružali svojim članovima klasificirale kao podložne PDV-u. Osim toga, navele su da ne postoji izravna i isključiva veza između čišćenja zgrada i djelatnosti oslobođenih PDV-a koje obavljaju odgovarajući članovi. Oslobođenje od PDV-a stoga bi moglo dovesti do narušavanja tržišnog natjecanja.
U svojoj presudi od 22. siječnja 2026. – C-379/24, Europski sud pojasnio je da članak 132. stavak 1. točka f Direktive EU o PDV-u također obuhvaća opće usluge koje se pružaju u izravne svrhe djelatnosti članova oslobođenih PDV-a. Neophodan doprinos određenoj transakciji ili djelatnosti nije potreban. Usluga mora samo izravno doprinositi djelatnostima oslobođenim PDV-a. Odlučujući faktor je pruža li takva grupa uobičajeno usluge svojim članovima jer su one potrebne za obavljanje djelatnosti oslobođene PDV-a. Sukladno tome, opće usluge, poput čišćenja, mogu se smatrati izravno potrebnima i u zdravstvenom i u obrazovnom sektoru. Međutim, preduvjet ostaje da se isporuke koriste isključivo za djelatnosti članova oslobođene PDV-a i da ne služe drugim svrhama. Čak i ako se oslobođenje od PDV-a proširi na opće usluge, to ne dovodi automatski do narušavanja tržišnog natjecanja. Takvo restriktivno tumačenje bilo bi suprotno smislu i svrsi članka 132. stavka 1. točke f Direktive EU o PDV-u. Moguće je odbiti oslobođenje od PDV-a u slučajevima zlouporabe. Međutim, navodna zlouporaba ne smije se temeljiti na općim pretpostavkama.
Važno je istaknuti da je Europski sud potvrdio presudu njemačkog Saveznog poreznog suda (BFH) o uslugama čišćenja koje pruža zajednička djelatnost (PDV-grupa). To su dobre vijesti i porezne vlasti bi također trebale preispitati svoje prethodno strogo tumačenje općih administrativnih usluga. Srećom, porezne vlasti nisu zauzele previše strog pogled na kriterij narušavanja tržišnog natjecanja i ograničile su njegovu primjenu na slučajeve zlouporabe. Prema Europskom sudu, u takvim slučajevima potrebni su dodatni konkretni dokazi, opće odbijanje oslobođenja od PDV-a nije dovoljno.
Molimo Vas da imate na umu činjenicu da je zakonodavstvo sklono čestoj promjeni. Ovaj članak se stoga nužno temelji na našem razumijevanju i ispravnom tumačenju zakona i prakse u vrijeme izdavanja ovog članka. Ovaj članak se neće ažurirati s obzirom na promjene u zakonodavstvu do kojih dođe nakon izdavanja ovog članka.